O nama
Drago nam je da smo se upoznali!

Namjera nam je da ovom vrstom komunikacije, danas nezaobilaznom u svakom modernom društvu, omogućimo u prvom redu roditeljima a potom i svima drugima koji imaju interesovanje za saradnju sa nama, da na jednostavan, brz i kvalitetan način predstavimo našu Ustanovu, njene sadržaje, programe i aktivnosti, i na zadovoljstvo svih, a posebno onih zbog kojih i postojimo, unaprijedimo njen rad.

Vjerujemo da će posjeta i korišćenje našeg sajta, u prvom redu od strane roditelja čija djeca već borave u nekoj od vaspitnih jedinica naše Ustanove, kao i onih koji planiraju da nam ukažu povjerenje odlukom da brigu o njihovim mališanima povjere nama, biti od velikog značaja i za njih i za nas, prevashodno u svrhu dobijanja ili razmjene svih važnih informacija koje se odnose na podizanje kvaliteta uslova boravka i vaspitanja djece. Stoga će svaka sugestija u tom cilju biti svakako od obostrane koristi…Neka nam u tome pomognu i budući roditelji!

"Čovječanstvo duguje djetetu sve najbolje što može dati."

Deklaracija o pravima djeteta

Otkrivanje spomenika
Draganu Kovačeviću

Istorijat

Prvi vrtić u Crnoj Gori – Djetski sad - osnovan je na Cetinju 1903.g. na inicijativu Sofije Petrovne Mertvago, načelnice Đevojačkog instituta na Cetinju a uz novčanu pomoć knjeginje Milice, kćerke crnogorskog kralja Nikole Petrovića i supruge velikog knjaza Petra Nikolajeviča Romanova, koja je svoj uticaj na carskom dvoru iskoristila da u otadžbinu pošalje sve što je bilo potrebno za prvo zabavište.

Za razliku od Prijestonice, Nikšić je tih godina bio relativno mlada gradska naseobina, koja je, nakon oslobodilačkog rata sa Osmanskim carstvom 1876-78.g. i vraćanja u granice Crne Gore 1877.g. tek počela da se razvija na osnovu urbanističkog plana Josipa Sladea iz 1883.g.

Burni događaji koje su donijele prve četiri i po decenije XX vijeka, (Balkanski, Prvi i Drugi svjetski rat) značajno su usporili napredak Nikšića, što se odražavalo i na kontinuitet osnovnog i srednjoškolskog obrazovanja i vaspitanja. Nakon završetka II svjetskog rata, uslijedilo je vrijeme mukotrpne obnove grada, koji je relativno brzo stasao u snažan industrijski centar Crne Gore. Novo vrijeme i rast broja stanovnika, nametnuli su potrebu da grad, pored osnovnih i srednjih škola, dobije i odgovarajući objekat za prihvat, brigu i vaspitanje djece predškolskog uzrasta.

Danica Šipčić

Prvi vrtić u Nikšiću osnovan je 1950. godine i počeo rad u zdanju izgrađenom 1928.g. u vrijeme Kraljevine Jugoslavije, za potrebe ženskog društva „Kosovka djevojka“. Taj objekat koji se nalazi u ulici Ivana Milutinovića, imao je dvije vaspitne grupe po tridesetoro djece uzrasta od 3 do 7 godina. Prvi upravnik vrtića bila je Danica Šipčić, učiteljica. U početku je zapošljavao tri vaspitačice i četiri radnice koje su pripremale hranu i brinule o higijeni. Glavni zadaci vrtića su bili da uz vaspitanje najmlađih, uz zabavu i igru, pruže pomoć zaposlenim roditeljima u zbrinjavanju djece. Boravak je bio cjelodnevni sa obezbijeđenom hranom i spavanjem. U tom zdanju i danas radi jedna od naših vaspitnih jedinica.

Paralelno sa ovim vrtićem, pri Narodnoj osnovnoj školi postojalo je od 1946. i dječje zabavište za djecu starijeg predškolskog uzrasta (5-7 god.) . Osnovna uloga zabavišta bila je pripremanje djece za polazak u školu. Radilo je od 8 do 12 časova u tri grupe po 25-oro djece.

Tih pedesetih godina otvoreni su i vrtići u ulici Moše Pijade ( današnja Njegoševa) i u ulici Novaka Ramova. Broj djece obuhvaćene predškolskim boravkom kretao se do 270.

Godine 1959. Savjet za prosvetu Gradskog narodnog odbora donio je odluku da se Dječje zabavište kao budžetska ustanova ukine i da se spoji sa Dječjim vrtićem u jednu ustanovu pod nazivom Dječji vrtić „Dragan Kovačević“ - Nikšić. Time je ozvaničen rad nove predškolske ustanove sa imenom koje i danas nosi. Te godine u vrtiću je bilo zapošljeno 10 vaspitača, 7 radnika i jednog ljekara....Danas...? Pa, i tu informaciju vam nudimo na našem sajtu...

Ali, ko je bio Dragan Kovačević, čije ime, kako vrijeme prolazi, sa sve većim ponosom nosi naša Ustanova?

U knjizi „Krilati dječaci“ Dragan Radulović, jedan od naših najznačajnijih stvaralaca u domenu književnosti za djecu i mlade, piše o pogibiji dječaka Dragana Kovačevića na Sutjesci 1943.g. u vrijeme Pete neprijateljske ofanzive, poznate kao operacija Schwarz, koju su njemačke trupe preduzele sa ciljem uništenja jugoslovenskih partizana:

„Dragan Kovačević, sin Nikole, revolucionara za sav život, i partizanske majke Ljubice, koji su započeli svoje djelo ovdje, s nama i za nas, od Nudola i Grahova do grada Nikšića, pa se široko razmahnuli cijelom Domovinom. Dragan Kovačević je ostao, vječno pokraj strica Save, od čijeg je poklika i karabina odjeknula Zelengora!“

...i pretače je u nezaboravne stihove:


„Vjetar češlja pramen plavi,
Od tuge crveni vidik gori,
Dragan okrenut prema Savi,
Sava i Dragan prema zori.“

Dragan Kovačević

No, vratimo se toj 1959.godini...Od tada do danas, taj kolektiv prošao je dug put razvoja. Zahvaljujući privrženosti tom poslu mnogih, bilo da je riječ o onima koji se brinu o ishrani, čistoći, upravljanju kolektivom, bilo da pripadaju stručnom timu ili se brinu o snabdijevanju i bezbjednosti, a posebno onima koji su odlučili da prihvate delikatnu ulogu vaspitača, ne doživljavajući je samo kao profesionalni izazov već i svakodnevni test spremnosti na pružanje tako neophodne ljubavi prema najmlađima u odgoju van njihovog doma, Dječji vrtić „Dragan Kovačević“ stasao je u veliku i modernu vaspitnu Ustanovu, od izuzetnog društvenog značaja.

Prva grupa

Dječije igre